Nacionalna ikona bez konkurencije
Najpoželjnija srpska udovica: Svetlana Ceca Veličković
Njena publika obožava je do ludila... Devojčica je uzor u svemu. Oblače se, šminkaju, pevaju i žele da budu baš kao ona. Dečaci magično zure u njen dekolte, očevi isto tako, samo što ne priznaju. Z jedne ona je prva dama, seks simbol, najpoznatiji srpki brend. Za druge mafijaška ženska, i dama sa dosijeom
Mišljenja su podeljena i samo jedno je zajedničko: Svi znaju ko je Ceca.
I svi znaju sve o Ceci.
Bila je, kažu, čudo od deteta. Na školskim priredbama bila je glavna. Pevala je i zabavljala i staro i mlado...
Imala je talenat i sreću – dobre roditelje. Da nije bilo njih, pitanje je da li bi Cecin puti do estrade bio posut laticama. Podržavali su je u prvom koraku, da ode na Crnogorsko primorje i peva u restoranima. A zna se – prvi korak je najteže napraviti. Jer se posle samo korača.Baš na primorju čuo ju je i video harmonikaš Mile Kordić, koji je odmah prepoznao talenat. Razgovarao je sa njenim roditeljima i – zvezda je rođenja. Ceca je došla u Beograd 1987. Otpevala je ’’Jedno jutro rano’’ i oduševila komisiju. Trebalo je samo trasirati njen uspon. To je uradio Dobrivoje Ivanković, dajući joj imidž i pesmu ’’Cvetak zanovetak’’ sa kojom je godinu kasnije pobedila na takmičenju na Ilidži.
NJENA LJUBAV
Slava joj se smešila, stizao je i novac. Zarađivala ga je pevajući po inostranstvu u vreme dok su u bivšoj domovini odzvanjali plotuni i ratovali neki opasni momci. I jedan, najopasniji. A onda baš jedan trač – ’’da je Arkan ošišao Cecu zato što peva muslimanima po inostranstvu’’ – zagolicao je njenu pažnju. Upoznali su se počektom oktobra u Erdutu, na proslavi Srpske dobrovoljačke garde. Došla je da peva zajedno sa Džejom, na poziv Olivera Mandića. Nije joj bilo svejedno, ali je jedno znala: on će biti njena ljubav. On tada u to nije verovao.
Venčali su se 19. februara 1995. i bio je to događaj godine. Prenosio ga je direktno Pink. Svadba za pamćenje. I pamti se. Ceci je i danas najlepši događaj u životu. O tome danas u razgovoru za ’’Istok’’ kaže:
- Moja najlepša sećanja su ona na dan mog venčanja. Ali i kada sam prvi put postala majka i donela na svez Veljka, pa i drugi put, kada sam rodila Anastastiju. Moj suprug i ja smo znali da uživamo u svim tim porodičnim trenucima sreće i znali smo da od običnog popodnevnog odmora napravimo sjajnu porodičnu atmosferu u kojoj bismo uživali svi, i naša porodica i prijatelji.
Svadba decenije nije imala i medeni mesec. Odložen je, jer je Arkan morao na ratište. Ceca te dane nikada neće zaboraviti.
-Cele noći sam slušala radio i televiziju tragajući za vestima o njemu. Do zore. Čekala sam da završi akciju da mi se javi. Besane noći i život pun strepnje. Tako je bilo od maja do septembra.
Njena popularnost, baš u to doba proključalih nacionalnih strasti,dostigla je vrhunac. Postala je nacionalna ikona bez konkurencdije. Ali, sada je nacija volela Cecu i Arkana. Zajedno. Mit o opasnom momku, nepobedivom vojniku koji ratuju za srpsku stvar nepvratno se utkao u Cecin imidž. U kojoj je meri Cecinoj popularnosti doprineo Arkan? Ona će nam na ovo pitanje odgovoriti:
- Biti nacionalista ne znači biti i šovinista, ja samo volim svoj narod i svoju zelju. Tako sam vaspitana još u roditeljskom domu, a takav stav je samo očvrsnuo u braku sa mojom suprugom. Međutim, sigurna sam da mene moja publika voli zbog mojih pesama, jer sam ih time pridobila, a u svim tim pesmama, tema je samo jedna – ljubav! Srećnja ili tužna, ali samo ljubav!
KRATKA IDILA
Nacija je obožavala Cecu i kada se Arkan vratio sa ratišta, čini se, i obožavateljima je laknulo, Od tada, bili su stalno zajedno. Toliko da se Arkan javno žalio da je najozbiljniji konkurent za zlatnog papučara te, 1996. godine. Za nju, usledila su mirna vremena majčinstva kada će na svet doći njihovo dvoje dece.
Porodična idila je kratko trajaloa. U istom onom hotelu gde je održana naj-svadba, ubijen je njen suprug. Ona je imala 26 godina, dve bebe: jednu od tri drugu od godinu i po i mrak ispred sebe.
U kući u Ulici Ljutice Bogdana, koja liči na zamak, iza zatvorenih vrata i prozora carovala je tuga. Stizali su samo telegrami saučešća, tri hiljade, i reči ohrabrenja, najbližih. Prolazile su nedelje i meseci, godina, godina i po i – Ceca se podigla. Napunila je Marakanu. Svi su želeli da vide udovicu. Kako izgleda, da li je još onako lepa, šta će pevati, kako će pevati... Nacija je preslikavala tuđi život na vlastiti. Hiljade žena koje su kroz Cecin život živele svoj odsanjan, ali neostvaren san, muškarci koji su potajno verovcali u bajke, deca koja su želela isto to. Samo bez tragedije... Za koncert se tražila karta više. Prenos su gledali i oni koji ne vole ni folk muziku, ni nju, i političari, sportisti... Sociolozi su se čudili fenomenu Ceca. A ona, lepša nego ikada, otpevala je ’’Ima jedan grad zove se Beograd’’ i zaledila publiku. Kada su na scenu izašla njena mala deca nastao je delirijum. Plakala je Ceca i publika. Za sva vremena kupila je naciju.
MUŠKI ŽIVOT
Od tada išla je napred sama, čvrstim korakom, reklo bi se onakvim koje pružaju samo oni koji umeju da se ne osvrću.
Koliko danas Ceca često misli na prošlost, pitali smo je.
- Bilo je dana kada sam razmišljala o svojoj prošlosti, pre svih o ubistvu mog supruga i hapšenju u akciji ’’Sablja’’. Ne kopam po bolnim ranama, već gledam ispred sebe i trudim se da svojoj deci i sebi stvorim lepšu budućnost.
Nastavila je svojim putem, formirajući kontradiktoran muški stil zavodnice.
-To što živim muškim stilom, uslovno rečeno, sticaj je okolnosti. U braku sa mojom suprugom bila sam apsolutno bezbrižna i ušuškana, a nakon njegove pogibije odjednom sam bila suočena sa brojnom obavezama i problemima. Imajući u vidu da sam ja, od kada nema Željka, i majka i otac našoj deci, morala sam da se borim i nosim sa tim manje ili više uspešno, ali nikako da se predam. Volela bih ponovo ds probudim i da budem svesna toga da sam srećna, voljena, bezbrižna i zadovoljna kao što je to bilo u mom braku.
U periodu koji je sledio, Ceca je najmanje bila – bezbrižna, Akcija ’’Sablja’’ posekla je na hiljade ljudi, a Svetlana Ražnatović provela je u zatvoru 121 dan. U njenoj kućii nađeno je tada 11 pištolja, a po rečima tadašnjeg šefa policije Dušana Mihailovića i mnogi vredni predmeti i nakiti, pričalo se i jedna Renoarova slika, ali i misteriozna ogrlica koja je ženi austrijskog kancelara Franca Vranickog ukradena početkom devedesetih u Beogradu. Inspektor Karleuša je tada rekao da je ta ogrlica vredna skoro pola miliona nemačkih maraka i da je policija imala razloge da sumnja da je ona završila u kući Željka Ražnatovića Arkana.
NOVA LJUBAV?
Protiv nje je tada pokrenuta istraga, a zatim je beogradska policija, 13. maja, podnela novu krivičnu prijavu zbog sumnje da je, pri prodaji 15 fudbalera ’’Obilića’’, zloupotrebila službeni položaj, ostvarivši imovinsku korist od oko 22,5 miliona maraka i pola miliona dolara, na štetu kluba čiji je predsednik. To su joj bili najteži dani.
U međuvremenu, deca su rasla a svi su se pitali kako će im Ceca objasniti zbog čega je njugov tata otišao. Pitali smo je.
- Mi smo već morali da se suočimo sa time. Ni Veljko, ni Anastasija nisu više mali i zahtevli su ozbiljno objašnjenje zašto oni, za razliku od svojih drugova, nemaju oca. To je bio težak razgovor, ali je bio neophodan. Vrlo sam svesna da moram da im pomognem da sačuvaju uspomenu na svog oca. Veljko je imao tri godine, a Anastasija godinu i po dana kada je Željko poginuo i jedva da ga se sećaju, tačnije Veljko ga jasno pamti, a Anastasija je kroz našu priču i fotografije stvorila sliku o njemu i baš zato često gledamo video snimke, fotografije i pričam im o njihovom ocu.
Prošle su godine stradanja, patnje, zatvora i nerazjašnjenih događaja. Ceca nije prestala da intrigira naciju. Danas, podjednako sa zanimanjem, nagađa se da li će najpoznatija srpska folk ikona naći novu ljubav i uploviti u mirnu luku. Njen zavodljivi izgled dovodio je u vezu sa svim muškarcima sa kojima je viđena. Po žutoj štampi mnogi su muškarci prošli kroz njen šivot. Sada se govori: Ceca će se udati. Pitali smo je da li veruje da će moći da voli.
- U slučaju da mi se dogodi tolika ljubav, moći ću i znati da volim tog muškarca, ali će Željko zauvek ostati u mom srcu, što i nije čudo, pa mi imamo dvoje divne dece koja nas zauvek vežu, bezbroj lepih uspomena, kao i žalosnu činjenicu da sam prerano ostala uskraćena za njega i injegovu ljubav.
Svetlana Ražnatović rođena je 14. juna 1973. godine u Prokuplju. Odrastala je skromno i srećno u porodici u kojoj su otac Slobodan, mašinbravar, i majka Mira, učiteljica, svoju ljubav, posebno onu prema muzici, prenosili na svoju decu. Ceca je rasla, smejala se i pevala. Završila je poljoprivredno-veterinarsku školu. Najviše je volela da čita ’’Orkanske visove’’ i ’’Džejn Ejr’’ (Emili i Šarlota Bronte). Kada je odrasla počela je da zarađuje. Ali, onda je život doneo i suze. Prestala je da peva. Jedno vreme mislilo se da posle ubistva njenog muža više nikada neće zapevati. Ceca se uspravila, održala koncert na Marakani i sa dvoje dece Veljkom i Anastazijom, nastvila da korača svojim putem. Njen život nadmašio je melodrame koje je u mladosti čitala...
Zadovoljna
- Sve stvari koje nam se dogode, kao i ljudi koji dođu u naš život ili nestanu, nešto nam daju, nešto uzmu, ali mi više nikada ne budemo isti. Važno je to tako i prihvatiti, ma koliko teško zvučalo. Inače, zadovoljna sam svojim životom, jer sam ponosna majka dva zdrava i dobra deteta, što je ogromno bogatstvo. I, naravno, zadovoljstvo mi pruža i moja karijera i moja publika, jer će sledeće godine biti dvadeset godina kako uspešno trajem na estradnoj sceni, a to je još jedan razlog da budem posebno zadovoljna.
